AMILA SMAJIĆ: U LAVOVIMA SAM SE GRADILA I KAO OSOBA I KAO KOŠARKAŠICA

Amila Smajić, donedavna košarkašica KK Lavovi Brčko, koja je prošlu igračku sezonu završila u Italiji, veći dio ljeta provela je u Brčkom. S obzirom da je odgovorna mlada sportistkinja koja vodi računa da ostane u formi, tokom raspusta trenirala je sa svojom starom ekipom, do odlaska na reprezentativne pripreme. Amilin boravak u rodnom gradu iskoristili smo za razgovor, koji je protekao u prijatnoj atmosferi, s obzirom na njenu vedrinu i skromnost.

KKL: S obzirom da si se prije nekoliko dana vratila iz Grčke, gdje si sa saigračicama u juniorskoj reprezentaciji BiH, među njima i našom Jelenom Lazarević, nastupila na Evropskom prvenstvu A divizije, najprije da te pitamo kako si zadovoljna svojim doprinosom utakmicama i šta si novo naučila?

Amila: Individualnim doprinosom na utakmicama vrlo sam zadovoljna, ali naravno uvijek može bolje. Bio je vrlo intenzivan tempo u kratkom periodu, odigrali smo sedam utakmica i naravno samim time doprinos svih nas je varirao, što se odrazilo na rezultate utakmica. Za mene ovo je bilo još  jedno novo iskustvo, vjerujem i za ostatak ekipe, i dodatni motiv za rad i napredovanje i naravno da se vratimo mnogo jači. 

KKL: Da podsjetimo naše pratioce i navijače da si ti bila prva članica “Lavova” koja je zaigrala za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Šta za tebe uopšte znači igrati za reprezentaciju?

Amila: Igrati za reprezentaciju svoje države, braniti njene boje je ogromno zadovoljstvo i zahvalnost. Za mene to je velika stvar i na neki način i velika odgovornost. 

KKL: Krajem aprila ove godine, sa svojim tada novim klubom “Polisportivo Battipagliese” iz Batipalje,  osvojila si titulu regionalnog U17 šampiona, savladavši u finalu ekipu “Basket Casalnuovo” iz Napulja. Kako ste proslavile taj uspjeh?

Amila: Nakon titule regionalnog U17 šampiona odmah je uslijedila i borba za prvaka Italije, ali smo uspjeli i da proslavimo na veoma lijep način i ostali fokusirani na naredni dio takmičenja. Svi klubovi se prvo takmiče u svojoj regiji i bore se za titulu regionalnog šampiona, što smo mi u svojoj regiji osvojile, i onda se, kako sam rekla, najbolji klubovi bore za titulu državnog šampiona.

KKL: Ti si za sada jedina djevojka iz našeg kluba koja je prihvatila izazov preseljenja u Italiju i inostranstvo uopšte, dok je među dječacima taj broj veći i njih je već petorica. Kako si se u stvari odlučila na taj korak?

Amila: Ukazala mi se ta prilika, odluku nismo donijeli naprečac. Razgovarala sam sa trenerima, roditeljima, prijateljima koji su već tamo. Vodila me je želja za radom i daljim napredovanjem. I kada su se sve kockice poklopile, otišla sam i za sada dobro funkcioniše. Tamo sam nastavila srednju školu, srednju Ekonomsku školu, koju sam ovdje upisala, Nije tu bilo nekih poteškoća, jer je obrazovni sistem sličan našem. Upoznala sam dobru ekipu. Ono što mi u početku nije baš prijalo je italijanska kuhinja, ali sada sam se već navikla i prilagodila sredini u kojoj živim. U Italiji sam za šest mjeseci dobro naučila jezik, nisam ga sasvim savladala, ali mogu normalno da se sporazumijevam i pratim nastavu.

KKL: Ti si bila članica svih selekcija Lavova, i naše zlatne generacije, i kada se sjetiš Lavova, kakva osjećanja u tebi budi taj period života?

Amila: To je period mog života u kojem ne samo da sam košarkaški napredovala, iz godine u godinu, iz sezone u sezonu, nego sam se gradila i kao osoba, zajedno i uz podršku svih iz kluba – od saigračica i trenera do uprave, prvenstveno trenera Aleksandra i predsjednika kluba Boška, kao i podršku svih ljudi koje sam upoznala tih nekoliko godina. Sa mnogima sam stekla vječno prijateljstvo. Za to sve su zaslužni “Lavovi”. Nema odmora i dolaska u Brčko, a da im se ne javim. U stvari, mi smo svakako i dalje na vezi, kada god nam to obveze dozvoljavaju, zahvaljujući društvenim mrežama i pametnim telefonima.

KKL: Šta misliš o uspjehu u prethodnoj sezoni svojih bivših saigračica, nastupu u Premijer ligi BiH, izborenom mjestu u WABA ligi? Koliko uopšte imaš vremena da pratiš šta se dešava kod nas?

Amila: Naravno da sam našla vremena za svoje Lavice i ispratila njihov uspjeh u prethodnoj sezoni, jako sam ponosna na njih i vjerujem da će u narednoj sezoni ostvariti još bolje rezultate. S obzirom na činjenicu, da je to bila tek druga sezona seniorkse košarke za Lavove, taj uspjeh dobija još više na snazi. Poznavajući ljude koji rade u svim strukturama kluba sigurna sam da je to tek početak renesanse Lavova u rezultatskom smislu. Organizaciono svakako već pripadaju samom vrhu bosanskohercegovačke košarke. 

KKL: Šta poručuješ dječacima i djevojčicama koji razmišljaju da krenu tvojim stopama, o čemu da vode računa, šta im savjetuješ?

Amila: Prije svega, želim da iskoristim priliku da pozovem sve djevojčice i dječake da izaberu da se bave košarkom i sportom uopšte, jer je to jedna od najboljih alternativa za sve loše stvari sa kojima mogu da se susretnu u svakodnevnom životu. Sport ih uči mnogim vrijednostima koje će moći primjeniti i van samog terena. Činjenica jeste da košarka traži dosta odricanja za koja je spreman jako mali broj djevojčica i dječaka u današnje vrijeme ali bitno je da u razgovoru sa svojim roditeljima i trenerima shvate da su ta odricanja samo zalog za njihovu budućnost. Sport im omogućava da proputuju čitav svijet, da odu na mjesta na koja vjerovatno nikad ne bi mogli, da se ne bave sportom, takođe, pruža im se prilika da upoznaju ljude i steknu nova prijateljstva koja će moći da njeguju i nakon igračke karijere. Da li će se neko od Lavova ili Lavica u narednom periodu odlučiti da krenu mojim stopama, to zavisi od mnogo faktora. Sigurna sam da u Lavovima, odnosno u ljudima koji rade u klubu imaju jaku podršku šta god da odluče i da će ih usmjeriti na ispravan put i put koji je prije svega u interesu njihovog individualnog napretka i u košarkaškom, a i u obrazovnom smislu.

KKL: Ima li razlike i u čemu kada je rad u Lavovi i klubovima u Italiji u pitanju? 

Amila: Prednost klubova u Italiji je ta što imaju kvalitetnija takmičenja i u seniorskoj i u omladinskim kategorijama, a samim tim i veći broj utakmica na godišnjem nivou. Takmičenja u omladinskim kategorijama odvijaju se po regijama, da bi najuspješnije ekipe iz svake regije stekle pravo učešća na državnoj završnici za prvaka Italije. Klubovi u Italiji ulažu dosta u rad sa omladinskim selekcijama, dovode talentovane igrače i trenere iz drugih zemalja. Takođe, većina klubova ima svoje vlastitie dvorane i trenažne centre što je u ovom momentu u Bosni i Hercegovini teško zamisliti. Što se samog rada na terenu tiče razlike nema, čak se usuđujem da kažem da je trenažni proces u Lavovima dosta bolji i kvalitetniji za razvoj mladih igrača.

KKL: Kako izgleda jedan tvoj dan u Italiji? 

Amila: Sve je podređeno školi i treninzima. Treniramo dva puta dnevno prije i nakon školskih obaveza. Sam početak i odlazak tamo podrazumjevao je savladavanje jezika do nivoa za svakodnevnu komunikaciju i praćenje redovnog nastavnog procesa. U novoj sezoni očekuje me nastup za U19 selekciju i seniorsku selekciju u A2 ligi tako da ću imati i dvije utakmice sedmično. Naravno u U19 selekciji očekujem mnogo veću minutažu nego u seniorskoj konkurenciji, jer Serie A2 u Italiji je izuzetno kvalitetna i meni lično će treniranje sa seniorskom ekipom i određena minutaža biti od ogromne koristi za dalji napredak.

KKL: Šta ti najviše nedostaje iz Lavova?

Amila: Na prvom mjestu ta atmosfera na treninzima i utakmicama. Mislim da sve cure na prvom mjestu ističu atmosferu koja vlada u klubu što u velikoj mjeri i utiče na dobre rezultate. Sa većinom cura iz sadašnje ekipe sam učila prve košarkaške korake, igrale svoje prve prijateljske i zvanične utakmice u omladinskim selekcijama, osvajala medalje i trofeje i prirodno je da mi nedostaje i druženje sa njima. Kao što sam već rekla svaki dolazak u Brčko, znači dolazak i u Lavove, a nadam se da ću nekada imati priliku da i ja ugostim njih u Italiji.

Našoj Amili, koja karijeru nastavlja u klubu Pallacanestro Vigarano članom italijanske Serie A2 želimo mnogo uspjeha u nastavku karijere i daljem životu.